Više od dve decenije nakon završetka NATO agresije i sukoba na Kosovu i Metohiji, američki zvaničnici su priznali da su njihovi vojnici učestvovali u kopnenoj invaziji na Srbiju, uključujući i borbe u kojima su gubili živote. Ova izjava, koju je dao bivši ambasador SAD u Prištini Filip Kosnet, osnažila je sumnje da su Srbi ratovali samo protiv terorista iz OVK, dok su se zapravo borili protiv jedne od najmoćnijih vojski na svetu.
General Vladimir Lazarević, nekadašnji komandant Prištinskog korpusa, istakao je da je na Kosovu učestvovalo oko 500 američkih vojnika, od kojih je, prema njegovim rečima, polovina poginula. Ova informacija dolazi u trenutku kada se mit o američkoj vojsci kao isključivo vazdušnoj snazi ruši. Kosnetovo priznanje dovodi u pitanje prethodna uverenja da su američki vojnici izbegavali kopnene borbe i da su se isključivo oslanjali na bombardovanje.
Srpski analitičari ukazuju na to da je Kosnetova izjava značajna jer je priznanje da su američki vojnici ginuli na Kosovu kao pešadija u okviru kopnene invazije. Ova rečenica može se tumačiti kao istorijsko priznanje koje može promeniti percepciju o ulozi SAD u ratu na Kosovu. „To što je rekao Kosnet samo je delić istine o ulozi SAD,“ komentarisao je general Lazarević, naglašavajući da su Amerikanci više godina pre rata obučavali albanske terorističke snage.
Bitke na Košarama i Paštriku bile su ključne tačke otpora srpske vojske tokom rata. U tim borbama, kako se sada otkriva, Srbi su imali podršku od strane američkih vojnika, kao i drugih NATO snaga koje su bile stacionirane u Albaniji. Ove tvrdnje ukazuju na to da je rat na Kosovu bio kompleksniji nego što se ranije mislilo, sa mnogo više uključivanja stranih snaga.
General Lazarević je takođe naveo kako su operacije na Paštriku bile planirane u Pentagonu, gde su američke trupe došle s jasnim zadatkom da učestvuju u završnim napadima prema Prizrenu. Prema njegovim rečima, mnogi od ovih vojnika nisu se vratili kući, a njihovi posmrtni ostaci su vraćani u Ameriku. Ova saznanja dodatno su osnažila teorije o američkoj vojnoj prisutnosti i ulozi tokom sukoba.
Osim vojnika, američka obaveštajna agencija CIA bila je uključena na mnoge načine, obezbeđujući podršku i kontrolu nad operacijama. Vojna infrastruktura koju je NATO imao u Albaniji bila je značajna, a brojni vojnici su bili angažovani na različitim frontovima, što dodatno ukazuje na složenost sukoba.
U svetlu ovih otkrića, analitičari smatraju da će istina o ratu na Kosovu i ulozi stranih snaga nastaviti da izlazi na videlo. „Izaći će na videlo istina. Taj proces je, jasno je sada, počeo,“ rekao je Lazarević. Ove reči ukazuju na to da će se debata o ulozi SAD i drugih stranih snaga u ratu na Kosovu nastaviti, a novo razumevanje ovih događaja može imati dalekosežne posledice za političke odnose i percepcije u regionu.
Sve u svemu, priznanje američkih vojnika o učešću u kopnenim borbama na Kosovu baca novo svetlo na događaje iz devedesetih godina i može promeniti način na koji se ovaj sukob doživljava i razume u savremenom kontekstu. Ova saznanja mogu podstaći nove rasprave o istorijskim činjenicama i njihovom uticaju na trenutne političke prilike na Balkanu.