BANJALUKA, SARAJEVO – Svjetski dan planeta Zemlje obilježava se svake godine 22. aprila, a u Bosni i Hercegovini samo tri posto prirodnih područja su zaštićena. Iako postoje mali pomaci u ekologiji, najveći problem su trome i nezainteresovane državne institucije koje ne smatraju zaštitu životne sredine prioritetom.
Vladimir Topić, asistent na programu energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu u Banjaluci, istakao je da je samo tri posto područja u Republici Srpskoj zaštićeno. Naveo je da postoje mnogi problemi, kao što su nedostatak institucionalne brige, nedostatak adekvatnih sistema menadžmenta i upravljanja zaštićenim područjima, te problemi sa vodosnabdijevanjem, ugrožavanjem izvorišta, zagađenjem rijeka, te krčenjem šuma.
Upozorio je da je zagađenje vazduha i dalje veliki problem u gradovima poput Banjaluke i Sarajeva, koji često zauzimaju prva mjesta kada je u pitanju stepen zagađenja vazduha. Topić je naglasio da je potrebno da državne institucije prihvate prijedloge ekoloških udruženja i implementiraju ih u praksi kako bi se zaštitila priroda.
Azra Šehić Kustura, PR asistent „Aarhus centra“ u BiH, potvrdila je da je u cijeloj zemlji tek oko 3,46 posto područja zaštićeno. Podsjetila je da u BiH postoji oko 1.800 endemičnih vrsta i podvrsta koje treba zaštititi te istakla da je važno da se informacije o zaštiti prirode učine dostupnim građanima kako bi se mogli uključiti u procese donošenja odluka.
Centar za ekologiju i energiju Tuzla ističe da ekologija i zaštita životne sredine i dalje nisu prioritet u BiH. Džamila Akić, direktorica Centra, istakla je da pitanja okoliša nisu prioritet ni zakonodavnoj ni izvršnoj vlasti te da se ne ulaže dovoljno u rješavanje problema pročišćavanja otpadnih voda, upravljanja otpadom i zagađenja zraka.
Iako postoji mali napredak u ekologiji, Bosna i Hercegovina se suočava sa velikim izazovima kada je u pitanju zaštita prirode. Državne institucije trebaju prepoznati važnost zaštite životne sredine i hitno djelovati kako bi sačuvali prirodna dobra zemlje za buduće generacije. Ekološka udruženja igraju ključnu ulogu u pritisku na institucije da preduzmu konkretne korake u zaštiti prirode. Samo zajedničkim naporima građana, nevladinih organizacija i državnih institucija možemo stvoriti održivu budućnost za našu planetu.
