Za mene je pisanje romana „Dobar momak“ bio ringišpil emocija

Ana Stojković avatar

BEOGRAD – Književnica Ina Poljak nedavno je u Beogradu predstavila svoj novi roman „Dobar momak“, opisujući proces pisanja kao emotivni ringišpil. Inspiraciju za roman dobila je iz neobičnog stanja između sna i jave, kada su joj se ideje prvi put javile. Zapisivanje te ideje dovelo je do njenog odlučivanja da je sprovede u delo, a sama struktura i raspisivanje svakog poglavlja bili su za nju predivni trenuci.

Poljak ističe kako ju je inspirisalo razmišljanje o razlici između dobra prema drugima i dobrog prema sebi. „Dobar momak“ se od izlaska nalazi na top listama Izdavačke kuće „Laguna“, a autorka je oduševljena što čitatelji pronalaze sličnosti sa svojom pričom. Povezanost sa čitaocima koji joj se javljaju sa utiscima je za nju najlepši aspekt pisanja.

Roman započinje citatom Džidua Krišnamurtija, koji postavlja pitanje o meri dobrog zdravlja u bolesnom društvu. Poljak napominje da ne daje odgovor na to pitanje, već prati junaka koji se traga za sopstvenim odgovorima. „Svako od nas mora da odluči koja je to mera koja je za njega prihvatljiva“, dodaje ona.

Knjiga je podeljena na tri dela, a svako poglavlje nosi naziv jedne reči koja čitaoca vodi kroz sadržaj. Naslov romana „Dobar momak“ simbolizuje osobu koja ispunjava očekivanja okoline, dok glavni junak Todor prolazi kroz transformaciju kada odlučuje da više ne bude takav. Poljak se u pisanju identifikovala sa Todorom, govoreći kako su pitanja koja postavlja glavni junak ona koja su i nju mučila ceo život.

Todor simbolizuje kolektivno nesvesno generacije, borbu između potrebe da se uklopimo i potrebe da budemo svoji. Nakon otkaza, Todor prolazi kroz svojevrsno „medeno mesec“ sa slobodom, a Poljak objašnjava da su razlozi za otkaz često ili nezadovoljstvo trenutnim mestom ili pronalazak boljeg.

Roman takođe istražuje teme psihoterapije, osvetljavajući nelagodu koju često ljudi osećaju na početku tog procesa. Poljak ističe da emocije koje se javljaju tokom svakodnevnih situacija često nose snažne emotivne dinamike. Ona se nada da će čitaoci tokom čitanja osetiti nemir koji će ih naterati na razmišljanje o sebi, a zatim i doživeti katarzu kroz Todorove izbore.

Poruka romana, prema Poljak, jeste da je svako od nas odgovoran za svoje izbore, bez obzira na to koliko su svesni posledica. Knjiga je samostalna priča, bez nastavaka, a autorka je razmišljala o njenoj ekranizaciji, zamišljajući je kao seriju koja bi realistično ogledala generaciju milenijalaca.

Poljak se nada da njena knjiga može pokrenuti važne razgovore o društvenim temama i iskustvima koja su zajednička ljudima. Istraživanje o temi, kako intelektualno tako i emocionalno, bilo je ključno tokom pisanja. Ona se trudi da pisanje bude ogledalo stvarnosti i ističe da dobro književno delo treba da pomera i menja ljude, ostavljajući snažan emotivni utisak.

Kao pisca, zanima je uticaj društvenih konstrukata i narativa na pojedince, a njeni budući projekti uključuju pisanje romana smeštenih u alternativne svetove. Poljak planira da se posveti promociji svog aktuelnog romana, dok će rad na novim idejama sačekati svoj red. Na kraju, ističe da je književnost jedan od najboljih razloga za život, a njena sposobnost da piše u stilu koji odražava nju samu čini njen rad autentičnim.

Ana Stojković avatar