Vukan Stojiljković, koji je kao beba dijagnosticiran s spinalnom mišićnom atrofijom, primio je najskuplji lijek na svijetu – „zolgesma“ – nakon dugogodišnjeg liječenja u Mađarskoj i Novom Sadu, te sada živi sa roditeljima u svom domu u gradu pod Pržarom. Njegov oporavak zahtijeva stalnu suradnju s medicinskim stručnjacima. Međutim, problem je što je riječ o djetetu s oslabljenim imunitetom, pa svaki posjet zdravstvenoj ustanovi predstavlja dodatni rizik po njegovo zdravlje. Zbog toga su se Vukanovi roditelji – Miloš i Ivana Stojiljković – obratili vranjskom Zdravstvenom centru te je pronađeno kompromisno rješenje. Jučer su ovog dječaka obradovali neplaniranim novogodišnjim poklonom, a roditelji su primili izuzetno dobre vijesti.

Za Vukanovo liječenje sredstva su prikupljana putem fondacije „Budi human“. U međuvremenu, država je počela financirati najskuplji lijek na svijetu – „zolgesma“, a Stojiljkovići ističu važnost uvođenja skrininga novorođenčadi kako bi oboljela djeca mogla primiti terapiju prije pojave simptoma, što predstavlja njihovo izlječenje. Logoped će jednom tjedno posjećivati Vukana i raditi s njim u poznatom okruženju. Vukan je bio jedini beba s ovom dijagnozom, a sada već trogodišnji dječak koji je primio spašavajuću terapiju, te ZC postaje prva zdravstvena ustanova koja nije Klinički centar, a organizirat će rad izvan svojih prostorija, što je posebno važno s obzirom na rizik od virusa.

Dr. Nikola Popović, direktor ZC, ističe važnost organiziranja terapije izvan ustanove kako bi se izbjegla dodatna izloženost virusima te podržava roditelje u njihovim brigama. Dr. Aleksandar Stajić, zadužen za primarnu zdravstvenu zaštitu u vranjskoj medicinskoj ustanovi, ističe da je Vukan dio lokalne zajednice te je vijest o njegovom uspjehu u borbi protiv bolesti obradovala sve građane. Primjer podrške u malom gradu je logoped Milica Krstić, koja je rado prihvatila rad na terenu unatoč tome što to dosad nije bila praksa.

Ovaj slučaj pokazuje važnost suradnje između obitelji, medicinskih stručnjaka i lokalne zajednice u borbi protiv teških bolesti poput spinalne mišićne atrofije. Vukanova priča inspirira i daje nadu drugim oboljelim djeci i njihovim obiteljima te pokazuje da uz zajednički napor i podršku moguće je postići izlječenje ili poboljšanje stanja. Nadamo se da će Vukanova priča potaknuti i druge zajednice i institucije na veću podršku oboljelima i njihovim obiteljima te na uvođenje novih terapija i tehnologija koje mogu pomoći u liječenju ovakvih bolesti.