Socijalna slika u Crnoj Gori pokazuje da postoji veliko raslojavanje između bogatih i siromašnih. Prema rečima Marine Medojević, predsednice Fondacije „Banka hrane“, bogati postaju još bogatiji, dok siromašni postaju još siromašniji. Ova nejednakost se dodatno produbljuje jer država nema adekvatne mehanizme i mere kako bi smanjila socijalnu nejednakost u zemlji.
Uoči Svetskog dana socijalne pravde, Medojević je istakla da je potrebno preduzeti konkretne korake kako bi se promenila socijalna slika i smanjila nejednakost među građanima Crne Gore. Ona je naglasila da su državne institucije odgovorne za donošenje politika i mera koje bi trebale da promovišu socijalnu pravdu i jednakost.
Prema istraživanju Evropske komisije, stopa socijalne isključenosti u Crnoj Gori iznosi 23,5%, što ukazuje na značajan broj ljudi koji su u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Ova brojka je zabrinjavajuća i zahteva hitno delovanje kako bi se stanje popravilo.
Jedan od glavnih faktora koji doprinosi socijalnoj nejednakosti u Crnoj Gori je visoka stopa nezaposlenosti, naročito među mladima. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, stopa nezaposlenosti među mladima iznosi 30% što je alarmantno visoka brojka. Ovo stvara veliki jaz između generacija i otežava pristup obrazovanju i stručnom usavršavanju mladih ljudi.
Pored toga, postoje i velike regionalne razlike u pogledu socijalne nejednakosti. Sever Crne Gore se suočava sa višim nivoom siromaštva i manje mogućnosti za zapošljavanje u odnosu na južni deo zemlje. Ovo znači da nejednakost nije samo ekonomska, već se manifestuje i kroz regionalne razlike u pristupu resursima i mogućnostima za stanovnike različitih delova zemlje.
Da bi se smanjila socijalna nejednakost u Crnoj Gori, potrebno je preduzeti niz mera i politika koje će promovisati inkluzivni socijalni sistem. Jedna od ključnih mera je unapređenje obrazovanja i pristupa obrazovanju za sve građane. Obrazovanje igra ključnu ulogu u smanjenju socijalne nejednakosti jer omogućava pojedincima da steknu potrebne veštine i znanja kako bi se lakše integrisali u društvo i tržište rada.
Takođe, potrebno je unaprediti politike zapošljavanja i stvoriti mogućnosti za rad i ekonomski razvoj, posebno u ruralnim i manje razvijenim regionima. Ovo bi omogućilo veći pristup poslovima i smanjenje regionalnih razlika u pogledu ekonomske moći i socijalnog statusa.
Takođe, važno je unaprediti sistem socijalne zaštite i pružiti podršku za najranjivije građane, kao što su stariji, osobe sa invaliditetom i samohrani roditelji. Ovo bi omogućilo veću inkluziju i podršku za one koji se suočavaju sa ekstremnim oblicima siromaštva i socijalne isključenosti.
Na kraju, potrebno je uspostaviti mehanizme praćenja i evaluacije socijalnih politika kako bi se osiguralo da sredstva i resursi budu efikasno korišćeni za smanjenje socijalne nejednakosti. Transparentnost i odgovornost u procesu donošenja odluka su ključne kako bi se osiguralo da socijalne politike budu pravedne i inkluzivne za sve građane.
U zaključku, socijalna slika u Crnoj Gori pokazuje veliku nejednakost i potrebu za hitnim delovanjem kako bi se smanjila socijalna isključenost i siromaštvo. Država i društvo kao celina trebaju zajednički raditi na donošenju politika i mera koje će promovisati socijalnu pravdu i jednakost za sve građane. Samo kroz inkluzivne politike i mere možemo stvoriti društvo u kojem svaki pojedinac ima jednake šanse za prosperitet i kvalitetan život.
