Lanjski klimatski ekstremi uticali su na niske prinose u poljoprivredi, što je dovelo do promene u strategijama setve za proleće 2024. godine. Poljoprivrednici, suočeni sa izazovima koje donose klimatske promene, sve više prilagođavaju svoje setvene planove prema trenutnim uslovima i očekivanjima.
Robert Nemeš, regionalni predstavnik Instituta za ratarstvo i povrtarstvo za sever Vojvodine, napominje da su klimatski ekstremi doveli do toga da je većina zemljišta u ovoj regiji već zasejana ozimim usevima, kao što su pšenica i uljana repica. Uslovi su takvi da je samo mali deo parcela ostao slobodan za prolećnu setvu, što sugeriše da će površine pod kukuruzom i sojom biti značajno smanjene.
Jedan od poljoprivrednika iz Bečeja, Nandor Kovač, ističe da će, za razliku od prethodnih godina, soju potpuno izbaciti iz svoje setvene strukture. Ova odluka nije izolovana, već predstavlja deo šireg trenda koji se može primetiti širom zemlje. Statistika pokazuje zabrinjavajuće podatke o smanjenju površina pod sojom, što može imati dugoročne posledice po domaću proizvodnju i tržište.
U 2023/24. godini, Srbija je iz Hrvatske uvezla 100.000 tona soje, dok je u samo tri meseca 2024/25. ostvarena ista količina uvoza, što ukazuje na nagli rast potražnje za ovim proizvodom. Ovakve brojke jasno govore o tome da domaća proizvodnja ne može zadovoljiti potrebe tržišta, što dodatno otežava situaciju za poljoprivrednike.
S obzirom na sve veće izazove koje donose klimatske promene, poljoprivrednici se suočavaju sa potrebom za prilagođavanjem. Ovo može uključivati promene u setvenim strategijama, ali i izbor useva koji su otporniji na ekstremne vremenske uslove. Prilagođavanje ovim promenama može biti ključno za održivost poljoprivredne proizvodnje u budućnosti.
Osim toga, postoji potreba za unapređenjem poljoprivredne infrastrukture i metoda, kako bi se povećala otpornost na klimatske promene. Edukacija poljoprivrednika o novim tehnikama i tehnologijama može igrati značajnu ulogu u smanjenju negativnih efekata klimatskih ekstremnih pojava.
U svetlu svih ovih izazova, važno je i da se preispita politika subvencija i podrške poljoprivrednicima, kako bi se omogućila lakša adaptacija na promene. Država bi mogla da igra ključnu ulogu u pružanju pomoći poljoprivrednicima, bilo kroz finansijske subvencije, bilo kroz obrazovne programe i podršku u istraživanju i razvoju.
Ovi klimatski izazovi nisu samo lokalni problem, već globalni fenomen. Sa svakim novim ekstremnim vremenskim događajem, postaje jasnije da je potrebno zajedničko delovanje svih aktera u poljoprivrednom sektoru kako bismo se nosili sa posledicama klimatskih promena.
U budućnosti, poljoprivrednici će morati da razviju strategije koje će im omogućiti da se efikasno bore sa sve većim izazovima koje donose klimatske promene. Ove strategije treba da uključuju diversifikaciju useva, korišćenje otpornijih sorti, kao i optimizaciju resursa kao što su voda i đubriva.
Smanjenje površina pod sojom može se posmatrati kao deo šireg trenda koji može uticati na ekonomski aspekt poljoprivrede u Srbiji. U svetlu ovih promena, važno je da se svi učesnici u lancu snabdevanja, od proizvođača do potrošača, prilagode novim okolnostima i potražnji.
U zaključku, klimatske promene predstavljaju ozbiljan izazov za poljoprivredu, a prilagođavanje tim promenama postaje neophodno kako bi se osigurala održivost i efikasnost proizvodnje. Poljoprivrednici će morati da preispitaju svoje strategije i da se fokusiraju na otpornije i održivije prakse kako bi se suočili sa ovim izazovima u budućnosti.