BEOGRAD – Glumac Miodrag Miki Krstović izjavio je da je film „Poslednji strelac“ snimljen za kratko vrijeme, da mu je ulazak u pozorište omogućila predstava „Ljubavno pismo“, te da je učio o glumi od Bate Živojinovića i Pavla Vuisića.

Krstović je za Tanjug izjavio da su negativci puno zanimljiviji kao glumački izazov, te da se uvijek trudi pronaći nešto lijepo, plemenito i svijetlo u svojim negativnim likovima.

„Kada je lik previše dobar, pokušavam ga malo zaprljati, jer takvi su mnogo dosadni, kako u životu, tako i u filmu“, rekao je glumac.

„Akcioni triler „Poslednji strelac“, reditelja Darka Nikolića, u kojem glavnog junaka inspektora Kuruzovića tumači Nenad Jezdić, dok Krstović tumači lik kriminalca Atanasija, koji se nakon mnogo godina vraća u Beograd i upleten je u ubistvo Kuruzovićeve supruge.

Krstović je otkrio da je film „Poslednji strelac“ snimljen za 13 dana, odnosno bilo je potrebno svega 18 dana za seriju, ali je dodao da su to postigli zahvaljujući dobrim pripremama.

Priznajući da je takav tempo rada lud, Krstović je naveo da su okolnosti stvaranja „Poslednjeg strelca“ bile „hoćeš snimiti ili nećeš“, zbog čega su svi bili spremni za snimanje, pripreme su bile dobre, i sve je bilo unaprijed dogovoreno.

„Snimanje doživljavam kao egzekuciju. Morate vježbati i raditi kod kuće, a kad dođete da snimite – eto vas u kadar“, rekao je glumac.

Krstović je ocijenio da je „Poslednji strelac“ ispao dobar film s dobrim pričom, bez obzira na okolnosti, navodeći da se dogodilo da snimanje filma traje i do „60 dana, što rezultira lošim filmom“.

Priznavši svoj početak glumačke karijere, Krstović je priznao da je bio očajan na snimanju svog prvog filma „Vrhovi Zelengore“ (1975), gdje je shvatio da je „film prije svega čekanje“.

Na snimanju partizanskog ratnog filma reditelja Zdravka Velimirovića u Kalinoviku, svi glumci morali su biti prisutni i spremni, ali je neiskusni Krstović pao u očaj jer ni nakon šest dana nije došao njegov red da stane pred kameru.

„Pocne paranoja, možda će dovesti nekog drugog? Sjedim na panju u šumi, Velimirović vidi da sam izbezumljen. ‘Hoću li ja ovo uopće snimati?’ I sat i pol kasnije, ušao sam u kadar. Možete zamisliti koliko sam bio sretan. Ipak sam u filmu! Snimio sam prvi kadar“, prisjetio se glumac.

Krstović je dodao da ga je iskustvo „Vrhova Zelengore“ naučilo što znači čekanje i u karijeri mu nije bio problem čekati satima da dođe na njihov red da stane pred kameru.

„Ne nerviraj se, ne gubi energiju – čekaj!“ napomenuo je Krstović.

Tijekom snimanja filma „Pakleni otok“, Krstović je imao priliku razgovarati nekoliko sati s kolegom Pavlom Vuisićem i priznaje da je to za njega bio glumački majstorski tečaj.

„Pijuckali smo i razgovarali o filmu koji smo snimali. Još ne znam tekst. A on: ‘Znaš u onoj sceni gdje dođeš i kažeš. A ti kažeš…’ Tad sam postidio koliko je bio fantastičan“, prisjetio se Krstović.

Prema njegovim riječima, Vuisić mu je tada otkrio suštinu filmske i svake druge glume – „koncentracija taj dan kad dođeš na snimanje, pred kadar“.

Na početku karijere, odmah nakon završetka studija glume, Krstović je imao ponudu da uđe u pozorište, ali se nakon „Vrhova Zelengore“ ipak odlučio za film.

Tada je shvatio da ako provede tri mjeseca snimanjem filma na Hvaru, blokira predstavu koja treba biti odigrana, te je smatrao nemoralnim kada dovodi druge u lošu situaciju.

Nakon dugogodišnje karijere u filmu, Krstović je prihvatio poziv i zaigrao u predstavi „Ljubavno pismo“, čija je premijera bila 25. ožujka 1994. godine.

„Ta predstava mi je otvorila velika vrata u pozorištu, u Ateljeu 212. Potpuno se sjećam proba, premijere…“, priznao je glumac.

Podsjetivši da je njegova kolegica Tanja Bošković očekivala da će predstava biti odigrana „dva i po puta“, Krstović je dodao da su na kraju igrali 30 godina, a slavljeničko izvođenje zakazano je za 25. ožujka u Ateljeu 212.

Ocenivši kako je tekst duhovit, a režija divna, Krstović je dodao da glumci igraju „Ljubavno pismo“ „s puno ljubavi“ i međusobnim odnosom kakav se rijetko može vidjeti.

U posljednjih 30 godina, Krstović uvijek ima pet, šest naslova u Beogradskom dramskom pozorištu, Narodnom pozorištu, Madlenijanumu, Zvezdara teatru ili u Ateljeu 212.

Danas ipak mladim glumcima predlaže da igraju u pozorištu, jer može doći do velikog praznog hoda između dva snimanja.

„Imao sam situacije kada sam snimao tri, četiri filma ili samo jedan, dva. Zamislite šest, sedam mjeseci bez snimanja ništa. Ne radi se samo o financijama. Vidim koliko sam napredovao u filmu otkako igram u pozorištu, jer ste stalno u treningu“, rekao je Krstović.

Postoji „dobra i loša gluma, kraj priče“, prema Krstovićevim riječima.

„Svaka je dobra gluma, ljudi vam vjeruju. Dobro je kada nema glume, to je cijela ideja, onda je to pravo“, zaključio je glumac, navodeći kao primjer predstavu „Cement Beograd“ s Milenom Zupančič gdje „nema glume, glumci žive“.