NJUJORK – Džefri Hinton, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i pionir u oblasti veštačke inteligencije (AI), izneo je svoje stavove o budućnosti AI i njenim potencijalnim uticajima na društvo. Hinton, poznat po svom pionirskom radu u istraživanju veštačkih neuralnih mreža, smatra da će AI značajno transformisati obrazovanje i medicinu, kao i da ima potencijal da reši problem klimatskih promena. Međutim, istovremeno je izrazio zabrinutost zbog brzog razvoja ove tehnologije.
U intervjuu za CBS News, Hinton je naglasio da se suočavamo sa rizikom od 10 do 20 posto da će AI jednog dana preuzeti kontrolu nad ljudima. Ova izjava dolazi u trenutku kada se AI brzo razvija, a njegova primena postaje sve prisutnija u različitim aspektima života. Hinton je ukazao na to da ljudi još uvek nisu potpuno svesni posledica koje bi ovaj razvoj mogao doneti.
Hintonov rad u oblasti veštačke inteligencije datira još iz 1986. godine kada je razvio koncept koji je postao temelj današnjih jezičkih modela. Njegova istraživanja i inovacije su postavile osnove za mnoge napredne AI sisteme koji se koriste danas, uključujući prepoznavanje govora, obrada prirodnog jezika i mnoge druge aplikacije koje su postale deo svakodnevnog života.
Jedan od ključnih aspekata Hintonovih izjava je njegova verovanja da AI može doneti značajne koristi u obrazovanju. On veruje da bi personalizovani AI tutorijali mogli pomoći studentima da uče brže i efikasnije, prilagođavajući se njihovim individualnim potrebama i stilovima učenja. Takođe, u medicini, AI bi mogao unaprediti dijagnostiku i tretman pacijenata, omogućavajući lekarima da donose bolje informisane odluke zasnovane na analizi velikih količina podataka.
Međutim, Hinton nije optimista kada je reč o brzini razvoja AI. On je upozorio da su mnogi ljudi, uključujući i donosioce odluka, nedovoljno svesni potencijalnih opasnosti koje AI može doneti. Ovo obuhvata pitanja etike, privatnosti i bezbednosti, koja postaju sve relevantnija kako tehnologija napreduje. On smatra da je neophodno da se postave jasne smernice i regulative koje će osigurati da se AI koristi na način koji je koristan i siguran za društvo.
Pored toga, Hinton je istakao da je važno da se razvije svest o tome kako AI može uticati na tržište rada. Mnoge profesije su u opasnosti da budu automatizovane, što može dovesti do gubitka radnih mesta i povećanja ekonomske nejednakosti. On veruje da je ključno pronaći načine za obuku radnika za nove poslove u eri AI, kako bi se smanjile posledice koje bi automatizacija mogla doneti.
Iako Hinton vidi mnoge pozitivne aspekte AI, on takođe ukazuje na to da su potrebne temeljne promene u načinu na koji se razvija i primenjuje ova tehnologija. On veruje da je od presudne važnosti razviti etičke standarde koji će voditi istraživače i inženjere u njihovom radu. Hinton se nada da će se zajednica naučnika, inženjera i donosilaca odluka udružiti kako bi zajedno radili na stvaranju sigurnijeg i pravednijeg okruženja za razvoj AI.
Na kraju, Hintonova upozorenja služe kao podsetnik da je razvoj veštačke inteligencije kompleksan i izazovan proces. Dok je potencijal ove tehnologije ogroman, neophodno je da se pristupi njenom razvoju sa oprezom i odgovornošću. U suprotnom, možemo se suočiti sa posledicama koje će biti teške za prevazilaženje. Hintonov glas je jedan od mnogih koji pozivaju na pažnju i promišljeno delovanje u ovom brzo menjanju svetu AI.