U trenucima prije smrti, tijelo prolazi kroz niz promjena i događaja, zbog čega mnogi ljudi ulaze u razdoblje nereagiranja u kojem gube osjetila. U knjizi Palliative Care Perspectives, stručnjak James Hallenbeck navodi da umiruće osobe obično prvo gube glad i žeđ, nakon čega slijede problemi s govorom, vidom, dodirima i sluhom. Ova faza aktivnog umiranja može biti različita za svaku osobu, ali postoji određeni redoslijed u kojem se osjetila gube.
Nakon prestanka apetita i žeđi, slijedi usporavanje govora i poteškoće u komunikaciji. Osoba može teže održavati razgovor i na kraju će vjerojatno potpuno izgubiti sposobnost govora jer veći dio vremena provodi u snu ili nesvjesnom stanju. Zatim, vid osobe počinje slabiti, pa možda može vidjeti samo ono što je u blizini. Osoba može imati poteškoća u praćenju događaja oko sebe i mogu se javiti halucinacije. Slijedi gubitak osjeta dodira, no osoba više neće osjećati bol. Na kraju, dolazi do gubitka sluha, iako nedavna istraživanja pokazuju da sluh može biti prisutan sve do posljednjih trenutaka života.
Neuroznanstvenici sa Sveučilišta British Columbia su putem EEG indeksa mjerili aktivnost mozga pacijenata u hospiciju koji su pali u nesvijest i prestali reagirati. Otkrili su da je mozak umirućih osoba reagirao slično kao mozak zdravih osoba, što znači da sluh ostaje prisutan čak i u nesvjesnom stanju pred smrt. Ovo istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports 2020. godine donosi nova saznanja o procesu umiranja i obradi informacija u umirućem mozgu.
Različiti ljudi mogu imati različite iskustva tijekom faze aktivnog umiranja, ali postoji određeni redoslijed u kojem se osjetila gube. Ovo razdoblje može biti teško za obitelj i prijatelje umiruće osobe, ali važno je osigurati im što ugodniji i mirniji odlazak. Tijekom ovog procesa, podrška palijativne skrbi i ljubav najbližih mogu biti od velike pomoći osobama koje se suočavaju s krajem života. U konačnici, važno je pružiti dostojanstven i poštovan odlazak svakoj osobi koja prolazi kroz fazu aktivnog umiranja.