Dolazili smo i dolazit ćemo uvijek s radošću. Ovoga puta se molitveno sjećamo velikih mučenika koji su stradali prije 80 godina. Došli smo molitvama da se sjećamo njih i da se za njih pomolimo, da ponovno ispovijedimo Krista. Znamo što se dogodilo tog dana. Znamo da su talijanski okupatori ovdje, među našim susjedima, zemljacima, muslimanima osnovali muslimansku miliciju koja se odmah nakon pada Italije preusmjerila prema novim fašističkim gospodarima Nijemcima.
Znamo da je u samo dva sata prije 44 godine na najstrašniji i najmonstruozniji način ubijeno 564 pravoslavna života, među kojima 154 djece mlađe od 15 godina i 11 onih koji još nisu bili rođeni, koji su bili izvađeni iz majčinih utroba i ubijeni s njima. Zar to nije Golgota, jedan kamen Golgote i raspeća kroz koju naš narod vjekovima prolazi. Nismo došli ovdje da sudimo bilo kome ili osuđujemo bilo koga, jer nevine žrtve Božji mučenici nisu osuđeni, ali oni koji su bili egzekutori, zločinci, oni su na smeću povijesti i u krajnjoj tami neljudskosti.
U subotu navečer je srpski patrijarh Porfirije govorio u manastiru Đurđevi u Beranama, drevnoj lavri Nemanjića i sjedištu Eparhije budimljansko-nikšićke, gdje je dočekan od nekoliko tisuća vjernika i građana Berana, predvođenih mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem i episkopom budimljansko-nikšićkim Metodijem, s kojima će u nedjelju služiti svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetih Kirika i Julite u Velici, povodom 80 godina od genocida u tom mjestu.
Genocid su prije 80 godina, za samo dva sata, počinili nacisti iz njemačkih divizija Princ Eugen i Skenderbeg, uz pomoć dobrovoljaca s Kosmeta i muslimanske milicije iz Plava, Gusinja i s područja Bihora.
Došli smo da se prisjetimo onih koji su stradali, da se pomolimo za njih, da postanemo bolji, bolji od sebe samih. Znajući da mučenici sveti, Božji, nalaze u naručju Božjem, svima blizu i uvijek ne samo imaju mjesta u sebi za njih, nego svima upućuju evanđeoske riječi: ‘Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine.’ To nas oslobađa straha, frustracije, unutarnjih podjela i tada i vanjskih podjela među nama. Crkva je tijelo Kristovo. To znaju apostoli. To znamo i mi, kada sudjelujemo u svetoj Liturgiji, mi smo jedno, na to smo pozvani.
Ima li veće radosti za bilo koju pravoslavnu, svetosavsku dušu od radosti, blagoslova da dođe u zemlju Svetog Save, Svetog Simeona Mirotočivog. Zaista sam blagosloven svaki put kada dolazim u Crnu Goru, uvijek odlazim obnovljen, osnažen i osvježen, spreman za izazove vremena u kojima živimo. Dolazit ćemo uvijek među vas da se umilostivimo. Neka Gospod podari svima ljubav, slogu i razumijevanje.
Neka blagoslovljeni na mnogo godina, poručio je patrijarh Porfirije. U ovom periodu obilježenom sjećanjima i molitvama za mučenike, važno je ne zaboraviti prošlost i naučiti iz nje, kako bismo izgradili bolju budućnost bez mržnje i nasilja. Molitve i sjećanja na stradale ne samo da ih čuvaju u vječnom sjećanju, već nas također podsjećaju na važnost mira, tolerancije i suživota među svim ljudima.
