Unatoč trudu starog sveučilišnog profesora dr. Marka Kneževića, crnogorski povjesničari i dalje „zaboravljaju“ jedan od najstrašnijih zločina u povijesti Crne Gore. Propuštena je prilika da se stvari „poprave“ prije dvije godine prilikom donošenja „Rezolucije o genocidu u Pivi i Velici“, iako je publicist Vojin Grubač tada naglasio potrebu da se u naslov teksta rezolucije doda i slučaj koncentracijskog logora u Plavu, koji je bio osnovan devet dana prije ustanka 13. srpnja 1941. godine. Nedavno, tijekom rasprave u Skupštini Crne Gore o rezoluciji o genocidu u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthauzen, jedan od poslanika tvrdio je da je jedini logor za djecu tijekom Drugog svjetskog rata bio formiran u NDH, u Jastrebarskom. Definitivno, politički junaci, poput većine zastupnika u Skupštini Crne Gore, pokazali su nedostatak znanja o postojanju logora za žene i djecu upravo u Plavu.
Profesor Knežević ističe važnost sjećanja na zločin koji se dogodio u Plavu tijekom Drugog svjetskog rata. Vođe lokalnih bandi balista i vulentara, poput Šemse, Rize i Šabe Ferovića, osnovali su logor u Plavu gdje su bili zatočeni nevini i nenaoružani pravoslavni civili, posebno žene i djeca. Tijekom vremena provedenog u logoru, došlo je do nasilja, silovanja žena i djevojaka te smrti djece od gladi i bolesti. Italijanska komanda intervenirala je nakon pritužbi logoraša na postupke lokalnih silovatelja te je zamijenila stražare talijanskim vojnicima. Prema istraživanju dr. Kneževića, u logoru u Plavu je umrlo 31 dijete od gladi i bolesti, dok su logoraši bili izloženi brutalnom i nehumanom ponašanju vulnetara i balista.
Plavski logor ostao je „zaboravljena“ tema gotovo punih 70 godina zbog određenih političkih odluka. Profesor Knežević ističe važnost zadržavanja sjećanja na zločin kako bi se počinjeni zločini ne zaboravili te kako bi se sačuvala sjećanja na žrtve stradale u logoru. Djeca su bila najbrojnije žrtve logora u Plavu, a prema dostupnoj dokumentaciji, 27 djece umrlo je od gladi i bolesti u zatočeništvu. Osim djece, umirale su i starije osobe, a nekolicina logoraša je bila internirana u albanski logor.
Sjećanje na strahote zločina u Plavu tijekom Drugog svjetskog rata važno je kako bi se očuvala povijest i podsjetilo na nevino stradalu djecu. Zločin u Plavu nije smio biti zaboravljen, a profesor Knežević ističe važnost čuvanja sjećanja na sve žrtve logora i stradanja koja su se dogodila tijekom ratnih godina. Uzrok zločina treba biti zabilježen i sačuvan od zaborava kako se slične tragedije ne bi ponavljale u budućnosti. Također, važno je da se istina o strahotama logora u Plavu otkrije i da se počinjeni zločini priznaju kako bi se dostojno odala počast svim stradalima.
