Hranislav Dimitrijević (70) iz sela Progorelica, blizu Kraljeva, suočava se sa ozbiljnim posledicama nakon što je 2016. godine pokušao da zaštiti svoju porodičnu imovinu od razbojnika. Devet godina kasnije, on se i dalje bori sa pravnim posledicama incidenta koji je, kako tvrdi, izbio kada je čuo alarm u svojoj prodavnici. Hranislav je zatekao dvojicu maloljetnih pljačkaša kako izlaze iz obijene radnje. Jedan od njih je pobegao, dok je drugi, noseći ukradene cigarete, napao Hranislava. U strahu za svoj život, Hranislav je ispalio dva hica, od kojih je jedan pogodio pljačkaša, dok je drugi promašio.
Nakon incidenta, Hranislav se suočio sa optužbama za pokušaj ubistva i nanošenje teške telesne povrede, zbog čega je Viši sud u Kraljevu osudio na godinu dana kućnog pritvora bez elektronskog nadzora. Iako je kaznu odslužio, problemi nisu stali. Naime, pljačkaš je podneo tužbu tražeći milionsku odštetu za pretrpljeni strah, duševne i fizičke bolove. Hranislav navodi da je već platio 4.000 evra advokatu oštećenog i 7.500 evra svom advokatu, kao i dodatne troškove vezane za veštačenja i lekare. Sada, nakon višegodišnjeg suđenja, predmet je trenutno pred Vrhovnim sudom koji treba da odluči o daljem toku postupka.
Nedavno je Hranislav primio novu tužbu od advokata oštećenog koja zahteva dodatnih 466.500 dinara sa zateznom kamatom, kao i 500.000 dinara za pretrpljene fizičke i duševne bolove. Hranislav se oseća prevareno i nemoćno, jer je u međuvremenu njegova finansijska situacija postala kritična. „Posle svega, dobio sam dijabetes, operisao sam srce, a finansijski sam potpuno uništen. Sve to samo zato što sam branio svoje,“ objašnjava Hranislav.
Na suđenju, Hranislavovi sinovi i komšija koji je svedočio događaju nisu prihvaćeni kao svedoci zbog navodne pristrasnosti, što dodatno komplikuje njegovu situaciju. On se pita kako je moguće da su pljačkaši, koji su u trenutku pljačke bili maloletni, kažnjeni samo pojačanim roditeljskim nadzorom, dok on trpi posledice koje su ga fizički i emocionalno uništile. „Već punih devet godina ne možemo da okončamo ovu agoniju,“ kaže Hranislavov sin Ivan, koji se nada da će se slučaj konačno završiti pre nego što njegova kćerka postane odrasla.
Hranislav se često osvrće na tu noć i žali što nije pustio pljačkaše da odnesu sve što su želeli. „Sigurno bi me to manje koštalo, a bar bih porodicu poštedeo mrcvarenja koje ni najvećem dušmaninu ne bih poželeo,“ dodaje on. Ova situacija postavlja ozbiljna pitanja o pravdi i zaštiti građana u Srbiji, posebno kada se radi o odbrani imovine i fizičkoj sigurnosti.
Slučaj Hranislava Dimitrijevića postao je simbol borbe pojedinca protiv sistema koji, umesto da ga zaštiti, čini ga još ranjivijim. Dok se on i njegova porodica bore sa posledicama, postavlja se pitanje kako se pravni sistem nosi sa slučajevima samoobrane i zaštite imovine. Hranislavov dugogodišnji pravni okviri i emocionalne traume ukazuju na potrebu za preispitivanjem zakona i procedura koje se odnose na ovakve situacije.
S obzirom na sve što je prošao, Hranislav i njegova porodica nastavljaju da se bore za pravdu, nadajući se da će konačno doći do kraja ove agonije. U međuvremenu, on ostaje posvećen svojoj porodici i životu, uprkos svemu što je pretrpeo.
