U filmu „Jurassic Park“, naučnici su uspjeli izvući DNK dinosaura star milijun godina iz jantara i koristiti ga za stvaranje populacije ovih davno izumrlih životinja. Inspirirani ovim konceptom, istraživači MIT-a su razvili staklasti polimer sličan jantaru koji se može koristiti za dugotrajno skladištenje DNK, bilo da se radi o cijelim ljudskim genomima ili digitalnim datotekama poput fotografija.
DNK je veoma stabilna molekula i relativno je lako sintetizirati i sekvenirati. U teoriji, prema istraživačima, mala čaša kave puna DNK mogla bi čuvati sve podatke svijeta. Prije tri godine, istraživači MIT-a su razvili metodu pohranjivanja DNK u čestice silicijevog dioksida, međutim postupak je trajao nekoliko dana. Također, bilo je potrebno koristiti fluorovodičnu kiselinu za uklanjanje DNK iz čestica.
Novi polimer koji liči na jantar omogućava pohranu DNK na sobnoj temperaturi dok istovremeno štiti molekule od oštećenja uzrokovanih toplotom ili vodom.
Proces oslobađanja DNK nazvan je T-REX (Thermoset-REinforced Xeropreservation). Trenutno, ugrađivanje DNK u polimernu mrežu traje nekoliko sati, ali istraživači vjeruju da će se ovaj proces moći skratiti daljom optimizacijom. DNK se oslobađa dodavanjem cisteamina koji razgrađuje polimerni dio. Dodavanje deterdženta SDS olakšava uklanjanje DNK iz materijala bez oštećenja.
Korištenjem ovih polimera, istraživači su demonstrirali da mogu inkapsulirati DNK različitih dužina, od desetina nukleotida do cijelog ljudskog genoma sa više od 50.000 parova baza. Usput su uspjeli pohraniti DNK s kodiranim „Proglasom o ukidanju ropstva“ i logom MIT-a, uz muzički temu iz filma „Jurassic Park“. Važno je napomenuti da u ovom procesu nije bilo otkrivenih grešaka, što predstavlja ključ daljeg razvoja sistema za skladištenje digitalnih podataka.
Ova tehnologija može imati široku primjenu u različitim područjima, uključujući medicinu, istraživanje, arhiviranje podataka i mnoge druge. Pohranjivanje DNK na siguran i efikasan način otvara mnoge mogućnosti za čuvanje genetskih informacija i drugih važnih podataka.
MIT-ovi istraživači su postigli značajan napredak u razvoju ovog inovativnog sistema za pohranu DNK i digitalnih podataka. Njihova studija objavljena u časopisu Journal of the American Chemical Society predstavlja korak naprijed u ovom području istraživanja. Iako još uvijek postoje izazovi koji treba prevladati, ova nova tehnologija ima veliki potencijal za buduće primjene i inovacije.
Ukratko, istraživači MIT-a su uspješno razvili staklasti polimer nalik na jantar koji omogućava dugotrajnu pohranu DNK i digitalnih podataka. Ovaj inovativni materijal može imati široku primjenu u različitim područjima, donoseći nove mogućnosti za proučavanje i čuvanje genetskih informacija. Njihova revolucionarna metoda pohranjivanja DNK otvara vrata za nove tehnološke napretke i otkrića u budućnosti.
