Rekonstrukcija DNK šumske moe sa Novog Zelanda koja je izumrla prije otprilike 700 godina može biti ključna za naše razumijevanje izgubljenih vrsta i povećanje mogućnosti za njihovo oživljavanje, tvrde naučnici. Korištenjem fosilnih ostataka ove ptice, koja nije letjela i bila je lovljena do izumiranja od strane lokalnog stanovništva, istraživači su uspjeli rekonstruirati njegov mitohondrijski genom i nuklearni genom. Šumska moa, velika ptica koja je bila srodnik drugim pticama koje ne lete poput emua i noja, nekada je nastanjivala Novi Zeland. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science Advances.
Naučnici su analizirali DNK devet različitih vrsta šumske moe kroz vijekove, ali novo otkriće im je omogućilo da istraže cjelokupni genom ove vrste detaljnije nego ikada prije. Otkriveni su brojni novi detalji, poput veličine populacije, sposobnosti mirisa i vizualnih karakteristika ptica. Također se saznalo da su ženke bile veće od mužjaka, što je rijetko kod ptica. Ova rekonstrukcija može biti korak ka potencijalnom oživljavanju izumrle vrste, uz poštovanje prema etičkim i ekološkim implikacijama.
Planovi za vraćanje izumrlih vrsta, poput ptice dodo i vunastog mamuta, su veoma ambiciozni. Prije nekoliko stoljeća, šumske moe su bile među najvećim pticama na svijetu, ali su s izumiranjem ljudi koji su došli na Novi Zeland donijeli nove vrste koje su ugrozile njihov opstanak. Šumska moa je imala važnu ulogu u ekosistemu, kao hrana za druge životinje poput džinovskog orla.
Mnogi aspekti biologije šumske moe ostaju nepoznanica, te dodatna rekonstrukcija genoma ovih ptica može pomoći u daljnjim istraživanjima genetskih osnova njihovih karakteristika. To je važan korak ka boljem razumijevanju izumrlih vrsta i mogućnosti njihovog eventualnog oživljavanja.
Ukratko, rekonstrukcija DNK šumske moe može promijeniti naše znanje o izgubljenim vrstama i otvoriti nove puteve za njihovo potencijalno oživljavanje. Naučnici su uspjeli sastaviti cjelokupni genom ove izumrle ptice, otkrivajući nove informacije o njenoj biologiji i ekološkoj ulozi u prošlosti. Ovo otkriće može biti korak ka ambicioznim planovima za vraćanje izumrlih vrsta i potencijalno obogaćivanje biodiverziteta našeg planeta. Uz pažljivo vođenje i poštovanje etičkih i ekoloških normi, rekonstrukcija DNK šumske moe može biti prekretnica u proučavanju i očuvanju izumrlih vrsta.
