Milo Đukanović, bivši predsednik Crne Gore, iznenada se vratio na političku scenu nakon pobede Demokratske partije socijalista (DPS) na lokalnim izborima u Podgorici i Kotoru. Njegov povratak izazvao je podelu i kontroverzu, a politički analitičari se pitaju zašto se Đukanović fokusira na Srbiju kao neprijatelja, umesto na druge države.

Nakon što je napustio funkcije i pozicije u DPS-u, spekulacije o povratku Milo Đukanovića ne jenjavaju. Njegov nedavni pojavljivanje na proslavi izbornih rezultata DPS-a izazvalo je kontroverzu i podelu u političkim krugovima. Đukanović je bio središte pažnje, okružen naoružanim telohraniteljima, praveći podele i ponovo podgrejao atmosferu svojim javnim nastupima.

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promene, kritikuje Đukanovića i njegov povratak u politiku, nazivajući DPS „radioaktivnim uranijumom“ i upozoravajući da će svako ko se poveže s njima biti politički mrtav. Medojević smatra da Đukanović sada želi da se vrati na vlast kako bi izbegao krivični progon i političku odgovornost za koruptivno ponašanje.

Boško Vukićević, politički analitičar, primećuje da neki novi političari u Crnoj Gori pokušavaju da imitiraju Đukanovićevu antisrpsku retoriku. Kritikujući fokus na Srbiju kao neprijatelja, Vukićević postavlja pitanje zašto Đukanović ne bira druge države poput Hrvatske ili Nemačke za odmeravanje snaga. On ističe da je Đukanovićev antagonizam prema Srbiji deo njegove dugogodišnje politike zasnovane na mržnji prema srpskom narodu i Srbiji.

Milan Knežević, lider Demokratskog narodnog pokreta (DNP), takođe je reagovao na Đukanovićev povratak, nazivajući ga vođom DPS-a i postavljajući pitanje čiji je lider stvarno u stranci – Đukanović ili Danijel Živković. Knežević naglašava proturječnosti u DPS-ovom ponašanju, od distanciranja od Đukanovića do ponovnog omogućavanja njegovog političkog uticaja.

Ucelu, Đukanovićev povratak u politiku u Crnoj Gori izazvao je zabrinutost i polemiku među političkim liderima i analitičarima. Njegova fokusiranost na Srbiju kao neprijatelja, prema nekima, predstavlja taktiku za očuvanje političke moći i izbjegavanje odgovornosti za koruptivno ponašanje. Dok se DPS borio za obnovu svog imidža i distanciranje od starih skandala, Đukanovićev povratak baca senku sumnje na političku scenu u Crnoj Gori. Dalji razvoj situacije će pokazati da li će se vlast ponovo koncentrisati oko lika i dela Milo Đukanovića, ili će se politički pejzaž promeniti u smjeru novih lidera i ideja.