Dana 1. siječnja 2025. godine, Cetinjem je zavladala tuga i žalost zbog tragičnog događaja koji je zadesio obitelj Vuletić. Aco Martinović je izvršio bezuman čin pucanjem na nevine žrtve, od kojih su Dragana Drašković (53) i trojica Vuletića – Vukan (9), Jovan (14) i njihov stric Mirko (45) izgubili živote.
Na Novom gradskom groblju održane su sprovode za stradale. Prvo je u 14 sati ispraćena Dragana Drašković, uz suze i jecaje najmilijih. Nakon toga, u jednu od kapela postavljena su tri kovčega – dva manja, bijela za braću Vukana i Jovana Vuletića te treći, smeđi za njihovog strica Mirka. Jecaji su odjekivali kapelom dok su najmiliji milovali kovčege i fotografije stradalih.
Kiša nije prestajala padati, a ljudi su ćutke stajali i čekali da izraze saučešće te isprate stradale na njihov put prema nebu, među anđele. Nebeske suze činile su se kao da plaču nad Cetinjem, čisteći put za nevine duše koje su prerano napustile ovaj svijet.
Tragedija je potresla stanovnike Cetinja i izazvala val tuge i suosjećanja širom Crne Gore. Obitelj Vuletić ostala je bez tri svoja člana, svi su se pitali zašto se ovakav užasan događaj dogodio. Martinovićeva bezumna odluka ostavila je trajne posljedice na obitelj i zajednicu.
Sprovodi su bili tužni i emotivni, a kiša koja je neprestano padala dodatno je pojačavala atmosferu tuge i žalosti. Kolona vozila pripremala se da isprati Vukana, Jovana i Mirka na njihov posljednji put, dok su nebeske suze nastavljale padati nad Cetinjem.
Ova tragedija podsjetila je sve na važnost života i ljubavi prema svojim najmilijima. Sjećanje na Dragana, Vukana, Jovana i Mirka trajat će zauvijek u srcima njihovih najmilijih i svih koji su ih poznavali. Njihov prerani odlazak ostavio je prazninu koju će teško biti popuniti.
Cetinje je ujedinilo u tuzi i suosjećanju, pokazujući snagu zajedništva i podrške u teškim trenucima. Ovaj događaj podsjeća nas na krhkost života i važnost cijenjenja svakog trenutka s voljenima.
Neka ova tragedija bude podsjetnik na važnost mira, ljubavi i suosjećanja među ljudima. Neka nas potakne da cijenimo svaki dan i svakog člana naše obitelji, jer nikad ne znamo što nas može zadesiti u budućnosti.
Neka Dragana, Vukan, Jovan i Mirko počivaju u miru, a njihova sjećanja neka žive vječno u srcima onih koji su ih poznavali i voljeli. Neka njihova tragedija bude podsjetnik na važnost zajedništva i podrške u teškim trenucima, te neka nas potakne da budemo bolji ljudi prema svima oko sebe.
