Dijelovi ljudskih kostiju iz Pompeje doveli su do prvih analiza DNK ljudi koji su stradali u erupciji Vezuva 79. godine. Genetski podaci otkrili su istinu o žrtvama i srušili mnoge pretpostavke o njihovim identitetima i vezama.
Istraživači su uspjeli da analiziraju DNK pet osoba koje su poginule kada su lava i pepeo razorili rimski grad. Jedna od pretpostavki koja se pokazala netačnom je vjerovanje da su dva otkrivena tijela pripadala majci koja je držala svoje dijete u naručju u trenutku smrti. Međutim, DNK je pokazao da je riječ o muškarcu koji je držao u naručju dijete s kojim nije imao nikakve rodbinske veze.
Otkako su počela iskopavanja u Pompeji u 18. vijeku, više od 100 gipsanih odlivaka žrtava je napravljeno tako što je gips sipan u praznine nastale u erupciji kada su lava i pepeo prekrili njihova tijela. Meko tkivo je uglavnom uništeno, ali u mnogim odlivcima postoje ostaci kostiju.
Istraživači su imali priliku da skupe neke od tih fragmenata tokom obnove 86 od 104 odlivka i izvukli su potpuni ili djelimični genom pet ljudi.
Prema analizama DNK, svih pet osoba su muškarci. Analiza je otkrila njihove međusobne veze. Osoba koja je nosila zlatnu narukvicu i pogrešno smatrana majkom nađena je sa djetetom u naručju i još dvije osobe u blizini. Zbog toga se mislilo da su iz iste porodice. Međutim, pokazalo se da među njima ne postoji nikakva biološka veza.
Još jedna pretpostavka bila je da su dvije zagrljene osobe bile ili sestre ili majka i ćerka, ali je genetska analiza pokazala da je bar jedno od njih muško.
DNK analiza je potvrdila i da je populacija Pompeje bila genetski različita – analizirani pojedinci bili su potomci migranata iz istočnog Sredozemlja.
„Ova studija nas podsjeća da su mitovi tu da ih srušimo“, rekao je Stiven Elis, arheolog Univerziteta u Sinsinatiju, koji je vodio iskopavanja u Pompeji.
Narativi oko gipsanih odlivaka su pojednostavljene interpretacije osmišljene da privuku pažnju javnosti. Naučnici koji rade u Pompeji ne prihvataju nužno ove interpretacije, ali „odlivci su izvanredan simbol tragedije u Pompeji i uvijek su privlačili pažnju“.
Otkrića iz DNK analize ljudskih kostiju iz Pompeje pružaju nove uvide u život i smrt ljudi koji su stradali u erupciji Vezuva. Genetski podaci su srušili mnoge pretpostavke o njihovim identitetima i vezama, pokazujući koliko su nepouzdani takvi narativi bez dovoljno naučnih dokaza.
Studija objavljena u Current Biology predstavlja važan korak u razumijevanju prošlosti i života ljudi iz Pompeje. DNK analiza je omogućila istraživačima da ponovo napišu istoriju i priče o grupama i pojedincima koji su stradali u erupciji Vezuva.
Istraživanje DNK ljudi iz Pompeje otvara nova pitanja i pruža nove perspektive na život i smrt Rimljana koji su živjeli prije više od 2000 godina. Genetski podaci su otkrili istinu o žrtvama erupcije, pokazujući da su pretpostavke o njihovim identitetima i vezama bile netačne.
Ova studija je važan doprinos arheologiji i antropologiji, pružajući nova saznanja o životu i smrti ljudi iz drevne Pompeje. Genetski podaci su omogućili istraživačima da bolje razumiju prošlost i da rekonstruiraju priče o ljudima koji su stradali u erupciji Vezuva.
U zaključku, DNK analiza ljudskih kostiju iz Pompeje je donijela nova saznanja o životu i smrti ljudi koji su stradali u erupciji Vezuva. Genetski podaci su srušili mnoge pretpostavke o njihovim identitetima i vezama, pružajući nove perspektive na prošlost i živote Rimljana iz drevne Pompeje. Ova studija je važan korak u razumijevanju istorije i života ljudi iz prošlosti, naglašavajući važnost DNK analize u arheologiji i antropologiji.
